Mingo Revulgo

Općenito:
Coplas de Mingo Revulgo tvore satiru o kraljevstvu Enriquea IV. (1454-1474), (el Impotente).
Smatra se da su nastale prije 1474. a neki prihvaćaju kao službenu godinu 1464. I vec tada su ove pjesme bile jako popularne.
Coplas de Mingo Revulgo – 32 pjesme Dijalog Gil Arribato-a i Minga Revulga u stihovima.Gil pita Minga zašto izgleda tako depresivan i neorganiziran a Mingo kriviCandaula-glavnog među pastirima koji ne brine o njihovom stadu.Dandaulo je nemaran i prema stadu i prema psima i zbog toga vukovi stalno napadaju njihovo stado. Arribato smatra kako, da bi dobili novog vođu, trebaju se pokajati i ispovijediti i ako to ne naprave 3 vuka će im uništiti stado.Govori Mingo kako su oslabile u selu 4 najbitnije vrline-pravda,hrabrost,umjerenost u jelu i piću i mudrost kojepredstavljaju 4 kuje i zbog toga vukovi napadaju njihovo stado.Arribato mu odgovara da nije za sve kriv vođa pastira( Enrique IV )nego da i seljaci snose dio krivnje jer su izgubili Vjeru,Nadu i Milosrđe.
Djelo Coplas de Mingo Revulgo je primilo gotovo najviše kritika jer je govorilo o Bibliji i Vergilijevim eklogama. Jedna od bitnijih glosi je ona od Hernanda de Pulgara, čak neki kritičarivjeruju da je on autor djela,dok neki vjeruju da su autori Alonso de Palencia, Fernán Pérez de Guzmán i Íñigo López de Mendoza. Pulgar također govori i o osobama iz glosa i koga one zapravo predstavljaju te objašnjava ideale u poemi koji su simbolizirani raznim životinjama.
Smatra kako je ime Gil Arribato nastalo iz 2 latinska glagola ARIOLOR I VATICINOR(pretkazati i proricati) i tako je izariolor dobijeno Arri i iz vaticinor -bato.

Analiza djela:
Autor ove knjige Govori kako je drugačija njegova transkripcija Minga Revulga od Cuadrine a razlikuju se samo u velikim slovima,naglašavanju i interpunkcijskim znakovima.

Interpunkcijski znakovi:tada još nema neke postojanosti interpunkcijskih znakova iako se dosta cijeni obogaćivanje znakovima i zadržavanje starih tradicija kao npr upjesmi 12 stavljanje točke na kraju svakog stiha-što je karakteristično za pjesme iz 14. St.
Tradicija se vidi u korištenju nekakvog uvijenog poteza perom,koji prethodi sastavnom vezniku,a označava se sa SIGNO TIRONIANO- τ i rastavno o koje je potrajalo jos par stoljeća.

Karakteristike pisanja u 15 st. Su:1)pisanje n ispred b( onbre)
2)uobičajeno je bilo pisanje rr-(rrefiere,rrequiere i rrige) sa iznimkom Respuesta-vjerojatno jer je napisana velikim slovom.
Slovo i se naglašavalo npr. espiríritu i syntíó za razliku od vokalnog J koje nije imalo to obilježje koji bi inaće olakšalo čitanje (nj,mjra,mj).
Konsonantno J je jasno drugačije od vokalnog( ouejas).Iza vertikalnih slova se pisalo j (npr Mjra ) umjesto i ( zbog lakšeg pisanja) ali ne i kod t i f ( atines),a udrugim slučajevima se pisalo i ili y..
Vokal /u/ se piše sa slovom U (npr. cúyo,mueren,pueblo) osim u aύn i avn que možda zbog blizine slova N; a ima službu konsonanta kad je unutar riječi( ouejas i yerua) osim u ''avisado'' i kad je na početku riječi( van, vi, vo).
-B- koje je nastalo iz lat –p-(pueblo-od lat populus-sonorizacija intervokalnog p,sinkopa i diftongacija nagl O u UE-također ipopular,público,populismo)-
sinkopa-gubitak nenagl samoglasnika iz sloga kojem prethodi ili slijedi nagl. Slog)
-G i J za stari zvučni prepalatalni frikativ( rrige, ouejas)
Ç za / ŝ/ u apaçienta i negoçios, z za /ˆz/ u holgazán i lazrado i –s- za zvučno s ( npr u avisado i seso.)

S
Cijelo djelo Mingo Revulgo je iz prvobitnog konsonantskog kastiljskog sistema uz iznimku así umjesto assí (kako sepisalo u sr. vijeku). Así potječe od priloga ac sic kao i assaz od ad satis iako neki smatraju i da je to posuđenica iz starog okcitanskog-assatz.
Postoje također riječi koje odudaraju od starog konsonantizma a vjerojatno se radi o pogreškama u pisanju- npr sanase za sanasse,pasa za passa i sosegar za sossegar,fuesses odmah do krivo napisanog entendieses, zatim mnoge učene riječi krivo napisane...